Minutom šutnje, započela je komemoracija za načelnika općine Grude, Viktora Marića. Danas u grudskoj kino dvorani, svaka riječ dirala je u srce one koji su na bilo koji način bili povezani s čovjekom koji je obilježio više od pola desetljeća u ekonomski razvijenoj i poviješću bogatoj hercegovačkoj općini. Program je vodila Sanja Juranić, u jednoj emotivnoj i nostalgičnoj atmosferi. Nekrolog o načelniku Mariću, kao prijatelju i dragom profesoru, prvi je pročitao ravnatelj Srednje škole u Grudama Mladen Leko, koji je za početak pročitao pjesmu Antuna Branka Šimića "Smrt i ja".

- U sjećanjima većine nas Gruđana ostat će upamćen kao izvrstan profesor matematike i odličan pedagog. Meni je osobno pomogao da budem bolji čovjek, i hvala mu na tome. Naš načelnik bio je političar, a ne politikant kakvih je danas najviše. Previše je u njemu bilo poštenja i racionalnosti da bi se snašao u političkoj kaljuži kojoj smo svjedoci. Na uvrede primitivaca nije reagirao. Ponašao se kao da ih ne čuje, a uvjeren sam da je iste potiskivao duboko u sebi ne dajući im da prijeđu u riječi, kao što pjesnik reče. Kao ravnatelj u najteže ratno vrijeme, ulagao je silan trud da škola u cijelosti funkcionira. I funkcionirala je. Uz ministra Jozu Marića, odigrao je ključnu ulogu u kompletnom renoviranju naše srednje škole. Hvala mu u ime svih učenika. Još ga vidimo u zbornici, u uredu, po hodnicima kao da ni otišao nije. Zadnje godine svog života, proživio je boreći se protiv provincijske svijesti koja gušta u podjelama, u mrvljenju, na podvalama. Nije robovao klišejima. U ljudima je tražio i nalazio samo dobrotu.
Naš Viktor je bio duša od čovjeka posuđena na samo 63 godine ovoj dolini suza kao Božji dar. Zasjao je na ovom svijetu kao sjaj na tankoj kristalnoj čaši, otvorenoga srca za sve, goreći dobrotom. Sada je blještavi dragulj u niski vječnosti, zaključio je dirljivi govor Mladen Leko.

Nakon ravnatelja Leke upečatljiv govor održao je zamjenik načelnika Ljubo Grizelj:
- Ovo su trenuci u kojima bi se čovjek tako rado u najdubljoj šutnji punoj poštovanja htio s tobom oprostiti. U šutnji se do zemlje nakloniti jednom dobrom i dragom čovjeku. Odati poštovanje mužu, ocu, djedu. Zahvaliti načelniku koji je s toliko takta i strpljivosti iz dana u dan na svojim snažnim leđima nosio toliko tereta. Reći, duboko zahvalan, jedno veliko hvala časnom čovjeku, odgojitelju i profesoru. Iz te šutnje, tako željene, u ovom trenutku rastanka moraju progovoriti riječi. Riječi, koje bi tebi, dragi Viktore, i tvojoj obitelji iskazali naše duboko poštovanje, iskrenu sućut, a dragom Bogu molitvu za mir Tvojoj duši. Ti među svojom obitelji, kao i među mnogim svojim prijateljima, ne možeš nikako umrijeti. Svi ćemo te u svojim srcima nositi do kraja svog života. A dobri Bog, u kojeg si tako čvrsto vjerovao, neka ti podari mir vječni kojeg tako trebaš nakon tolikih nemira i poteškoća. Kao da Ti je rekao: Dođi Viktore, odmori se. Pa odmori se dragi prijatelju.

Nakon tih riječi, tišinu su proparale suze, a osjećaj usamljenosti puninom je ispunjavalo sjećanje na profesora Viktora Marića. Prigodan govor održao je još predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, te je izraze sućuti na jedan emotivan način, na kraju programa izrazila voditeljica Sanja Juranić.

Pogrebu je prisustvovalo više tisuća ljudi. Sahranu je predvodio grudski župnik fra Stanko Pavlović, koji je istaknuo veličinu Viktora kao čovjeka i njegovo zalaganje za župu, i u onim najtežim vremenima za franjevce i u ovima danas. Osobito dirljiv bio je tekst stalnog suradnika i prijatelja, profesora Joze Marića. - Viktor Marić je otišao na Nebo svome Anđelu, a grudski puk ostao je bez iznimno cjenjenog i dobrog čovjeka. Ostaju samo lijepe uspomene, i potvrda da smo svi mi prolaznici u ovoj dolini suza.

Načelnik je otišao na zasluženi odmor u Kraljevstvo Nebesko, a nama ostaje rad na izgrađivanju njegovih Gruda. Gruda za koje je na kraju dao ovozemaljski život, utkao toliko sebe u njih, i napustio ih skromno i samozatajno, ostavši čovjek prije svega.

Načelniče, do ponovnog susreta, pozdrav.

• Pret
• Sljedeće